HUS_Dag_Knepr_PRint_Magazin

Potencijal i potrebu promocije i jačanja najstarije tehnike tiska – sitotiska, prepoznali su prije 20 godina i hrvatski sitotiskari, entuzijasti i osnovali Hrvatsku udrugu sitotiskara (HUS). Posljednjih 10 godina HUS vodi gosp. Dag Knepr, koji vjeruje da Udruga može bolje, više, jače i ne namjerava stati. Daljnji plan razvoja već ima. Obilježavanje 20. godišnjice djelovanja bio je povod za razgovor o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti HUS-a.

Hrvatska Udruga sitotiskara ove godine obilježava 20 godina postojanja. Kako i kada je sve počelo?

Hrvatska udruga sitotiskara (HUS) osnovana je 1999. godine u Zagrebu, a njezino osnivanje inicirali su Ninoslav i Mirjana Bjelan. Udrugu su pokrenuli kako bi uložili zajedničke resurse u podizanje stručnosti na području sitotiska. Organizirali su tada nekoliko događanja, među kojima je bio i posjet gosp. Michela Cazea, jednog od svjetskih gurua sitotiska. Tom sam eventu prisustvovao i ja, iako tada još klinac i bio zapanjen nivoom rasterskog tiska koji je gosp. Caza postizao s FM rasterima i to na tekstilu. Naučio nas je o izbjegavanju moiré efekata i kombinacijama svile, emulzije, rakle i boje za postizanje najboljih rezultata. Sjećam se kao jučer lekcije da mat boje imaju manji volumen od sjajnih pa je manje problema s moiréom i rasterima. I tako je u stvari krenulo. U nekoj fazi, nakon 10 godina, dio članova smatrao je da aktivnosti treba biti više i da je vrijeme za promjenu. Većina je izglasala novi Upravni odbor i mene kao predsjednika. Krenuli smo vrlo ambiciozno i s voljom, no nakon nekoliko godina postalo nam je jasno zašto je prijašnja uprava imala problema u organizaciji aktivnosti. U Hrvatskoj sve manje ljudi ima potrebu za druženjem s kolegama iz struke. Nevoljko se dijele znanja, a na svaku konkurenciju se gleda kao na neprijatelja. Uz to, ljudi iz naše struke opterećeni su suludim rokovima i problemima te smatraju da nemaju vremena za osobnu edukaciju kroz radionice i seminare. Danas su u Udruzi tvrtke koje vide smisao u redovitom okupljanju, dijeljenju znanja, zajedničkim stručnim putovanjima…

Što biste izdvojili kao glavne prednosti, a što kao nedostatke sitotiska, ako ih Vi kao netko kome je sitotisak u krvi uopće vidite?

Glavna prednost sitotiska je to što se radi o fleksibilnoj, zreloj i vrlo razrađenoj tehnici koja se razvijala stotinama godina. Omogućava tisak na bezbroj materijala i oblika, suludo je tolerantna na različite viskozitete boja i lakova, a i na veličine pigmenata. Na istom stroju vam u jednom trenutku nalog može biti 60 linija po cm (150lpi) rastera, a sat vremena kasnije reljefni lak debljine 1mm ili boja koja svijetli u mraku.
Što se nedostatka tiče, upravu ste, ne vidim ih, a zašto? Jer ih nema! Šalim se, naravno! Glavni nedostatak su relativno skupi startni troškovi novog naloga, naspram digitalnog tiska i činjenica da za sitotisak treba mnogo znanja i vještine i to ne da bi počeli tiskati, nego da bi otisnuli nešto na što se možete ponositi.

20. godišnjica djelovanja obilježena je 15. 6. u Zagrebu. Kakvi su dojmovi?

Godišnjicu smo obilježili u prostoru Kaptol Boutique kina. Kao predsjednik jako sam zadovoljan, a vjerujem da moje mišljenje dijele i svi koji su bili. S obzirom na 20. rođendan, dodijelili smo i nagrade sitotiskarima i gostima iz grafičkog segmenta za izniman doprinos u promicanju Udruge. Sve skupa bilo je elegantno, na nivou i emocionalno, a već razmišljam kako ćemo 30 godišnjicu napraviti boljom od ove.

Cijeli intervju možete pročitati u najnovijem tiskanom izdanju Print Magazina!