Blog_Glogar_pigmenti_Print_Magazin

Oplemenjivanje i uzorkovanje tekstila bojom staro je praktički koliko i čovječanstvo. Kada je čovjek prvi put spoznao da u zemlji, raznim malim životinjicama kao što su kukci ili školjke te u biljkama, postoji supstanca koja ostavlja obojene tragove i da tim supstancama mogu ostvariti trajno obojenje na zidovima svojih nastambi, uporabnim predmetima i odjeći, započeo je put razvoja uporabe bojila i pigmenata u čovjekovom življenju i okruženju.

Kreativnost kao pokretač promjena, gurala je čovječanstvo da se uvijek iznova uhvati u bitku s novim izazovima i nadiđe granice onog što se u određenim trenutcima činilo nemogućim, pa se tako i veliki trud i istraživačko vrijeme, gledano kroz povijest, posvetilo pronalaženju načina kako pigmente vezati za tekstilni materijal. Kako česticu koja je u odnosu na bojilo značajno veća u svojoj strukturi i netopiva u vodi, vezati za kompleksnu, heterogenu strukturu tekstila. I koliko god je razvojem vezivnih sredstava koja omogućuju optimalne uporabne postojanosti i razvojem sintetičkih pigmenata koji omogućuju iznimno široke palete i briljantnosti obojenja, pigmentni tisak gurnut u sam vrh proizvodnje odjevnog, modnog tiskanog tekstila, karakteristika mehaničkog, površinskog vezanja pigmenata unutar strukture polimernog filma na površini tekstilnog materijala, ipak postavlja određena funkcionalna, a i estetska ograničenja. Nemogućnost postizanja nevidljive i neosjetljive razlike između otisnutog i neotisnutog dijela tekstilnog materijala te značajna intervencija u taktilnim, fizikalno-mehaničkim i površinsko-strukturnim karakteristikama tekstila, na žalost još uvijek su glavne negativne karakteristike pigmentnog tekstilnog tiska.

I onda se dogodio digitalni tisak! Tehnologija razvijena za grafičku primjenu ulazi u svijet tekstila i ruši ona ograničenja koja su u proizvodnji tiskanog odjevnog tekstila, zbog karakteristika analognih tehnoloških procesa i procesa pripreme uzorka, postojala prvenstveno u kreativnom dijelu proizvodnje i onemogućavala dizajnerske slobode koje daje digitalna tehnologija.

Razvojem primjene pigmenata u digitalnom tekstilnom tisku dobivaju se rezultati koji pigmentnom tisku daju sasvim novu dimenziju. Tehničke karakteristike digitalnih tiskarskih InkJet strojeva, poglavito pisaće glave kao vitalnog dijela stroja, postavile su visoke zahtjeve na optimizaciju sastava i reoloških svojstava tiskarskih boja, ali i na veličinu pigmenata. Građa i promjer sapnica pisaće glave tiskarskog stroja te nemogućnost većeg udjela vezivnih sredstava u sastavu tiskarske boje uvjetovali su optimiranje nisko viskoznih tiskarskih boja koje sadrže pigmente značajno manjeg promjera od uobičajenih koji se koriste u analognom tisku. Upravo zbog ovakvih karakteristika, očekivano ili ne, pigmentnom tiskarskom bojom dobiven je efekt koji je vizualno i taktilno vrlo sličan efektu tiskarskih boja koje sadrže bojila. Naime, zahvaljujući niskom viskozitetu, relativno malom promjeru pigmenta sadržanog u tiskarskoj boji, tehnologiji koja pod određenim pritiskom istiskuje kapljicu tiskarske na tekstilni materijal, te karakteristici poroznosti tekstila, dolazi do kompleksnog međudjelovanja bojila i tekstilnog materijala u kojem pigmenta tiskarska boja prodire dublje u strukturu pređe tekstilnog materijala te dolazi do vezanja pigmenta i formiranja polimernog sloja na način koji nije inače svojstven pigmentnom tisku. Stvara se fina umrežena struktura polimernog filma, znatno tanja u odnosu na klasične pigmentne polimerne slojeve. Mikroskopske snimke digitalnih pigmentnih otisaka pokazuju da polimerna struktura prati prirodnu konstrukcijsku strukturu tekstilnog materijala prekrivajući i obavijajući tekstilna vlakna unutar pređe svako zasebno dok prostori među vlaknima ostaju manje-više slobodni. To možda umanjuje aktivnu površinu za vezanje pigmenta, ali svakako doprinosi prirodnijem izgledu tekstilne površine. Iako će na takav način možda manje pigmenta biti vezano u odnosu na površinu, obzirom na puno pravilnije i jednolično rasprostiranje pigmenta po površini samog vlakna, dobiva se vizualno, bolja pokrivenost bojom. Dobivamo otisak koji postaje integralni dio tekstilnog materijala ne skrivajući njegovu prirodnu strukturu, ne mijenjajući njegova taktilna i fizikalno mehanička svojstva, ostavljajući tako vidljivom svu ljepotu tog magičnog, heterogenog, kompleksno strukturiranog, trodimenzionalnog medija zvanog – tekstil! Da, digitalna tehnologija tiska, izvorno razvijena za grafičku industriju i tisak na homogenim ne-strukturiranim površinama, omogućuje ispise izuzetne oštrine i rezolucije i ako kvalitetu otiska na tekstilu promatramo samo kroz parametar grafičke reprodukcije tada lako možemo razvoj primjene digitalnog tiska na tekstilu usmjeriti u pronalaženje novih načina obrade u svrhu postizanja jednoličnije površine. Jer tada ne vidimo pravu kvalitetu, ljepotu i posebnost otisnute slike koja u sebi nosi prirodnu strukturu tekstila već podliježemo pritisku zahtjeva na kvalitetu koja nije poveziva s tekstilom i prekrivamo površinu tekstila slojevima vezivnih sredstava koja će u potpunosti negirati prirodnu tekstilnu strukturu čineći površinu tekstila što homogenijom.

Tekstil je jedinstvena tiskovna podloga koja svojom specifičnom, heterogenom kompleksnom strukturom upravo doprinosi ljepoti otiska. Vidljivost tekstilne strukture u otisku je dodana vrijednost i stoga bi upravo to trebao biti zahtjev na kvalitetu u tisku tekstila. Digitalnom tehnologijom tiska pigmentni tisak dobiva sasvim novu dimenziju jer objedinjuje prednosti pigmentog tiska kao takvog od kojih su među važnijima primjenjivost na svim vrstama tekstilnih materijala obzirom na sirovinski sastav te jednostavnost procesa koji ne zahtjeva kompleksne naknadne obrade i zahtjevne procese fiksiranja (kao što je, primjerice, fiksiranje parom kod uporabe reaktivnih bojila) i zadržavanje prirodne površinske strukture s minimalnom intervencijom u taktilne i fizikalno mehaničke karakteristike tekstilnog materijala.

To, tzv. „potonuće“ pigmenta u tekstilni materijal, kako tiskari vole reći, znači, do duše određeni gubitak briljantnosti kolorita, no s druge strane donosi dodanu vrijednost u kompleksnom međudjelovanju boje i strukture.

Stoga neka slike i uzroci budu u tekstilu, a ne na tekstilu, noseći tako u prvi plan zajedništvo sadržaja slike i igre elemenata slike sa strukturnim i konstrukcijskim elementima tekstilnog materijala.